Vec godinama unazad,letujem kod strica u Tivtu.Iako zanimljvih sadrzaja nikad nije falilo,iskren da budem,vec mi je pomalo postalo monotono.Proslog leta,2007,jedina novina je bila u tome sto sam u spicu sezone uspeo naci karte za auto-voz,i tako ukrcam svog ljubimca Yuga55,ne bi li se njime setkao po crnogorskom primorju…:)Vec negde pri kraju letovanja,vozeci pedolinu negde izmedju Budve i Becica,sinu mi..A zasto ne bi otisli jedno vece u Dubrovnik! :) Sa sve Yugom! :) Od same te pomisli,morao sam se onako vruc pod hitno bucnuti u hladnu vodu jadransku…ali me ideja nije napustala ni kad sam se te veceri izgoreo od sunca vracao ka Tivtu.A kako je,hvala Bogu,i moja tadasnja devojka koja je bila sa mnom,slicnog avanturistickog duha kao i ja,ispricah joj ideju…I slozila se…:) Stricu,koji je 15 godina ranije presao istu rutu ali na tenku,nisam smeo pominjati moj plan..a i postedeo sam se “radio-Mileve” i momentalnog javljanja mojima u Beograd..:))
Vec sledece veceri,oko 20h,krenusmo…Guzva na cuvenom,i jedinom trajektu koji prevozi putnike od Lepetana do Kamenara,nije me obeshrabrila,i posle sat vremena maltretiranja,predjosmo na drugu obalu i nastavismo ka Herceg Novom.Nije meni problem bio sam odlazak tamo,vec to sto se bas tih dana stvorila usijana atmosfera jer su dan ili dva pre toga u Podgorici igrali Buducnost i Hajduk iz Splita u Kupu UEFA,pa su navijaci Hajduka,cuvena Torcida dobili malo po….glavi pri povratku,na potezu Petrovac-Budva-Tivat…:)
Kad ugledah svetla i sjaj Herceg Novog,po meni jedinog grada na CG obali vrednog paznje,umalo ostasmo tu…Na poslednjem semaforu na izlazu iz HN,put levo je vodio ka centru grada,a pravo ka Debelom Brijegu,granicnom prelazu Crne Gore i Hrvatske.Dodavanje gasa je znacilo da idemo pravo,i da sad nema nazad…:))
Crnogorski carinik se,najblaze receno,nasao u cudu…Rece nam da idemo na sopstveni rizik,i uz uobicajeno “imate li sta da prijavite..srecan put”,nastavili smo dalje bez duzeg zadrzavanja,ka hrvatskoj strani granice-Karasovicima….Zapanjenost hrvatskog carinika bih tesko mogao da vam opisem recima.Yugo,BG tablice,nalepnica SRB pozadi,nalepnica SRB u uglu sofersajbne,zastavica Srbije okacena o unutrasnji retrovizor…:) Ipak,vrlo nam je ljubazno objasnio gde da parkiramo kad dodjemo u Dubrovnik,parking je sa cuvarem koji dezura citavu noc,bla,bla…A onda nas upita,koliko para imamo? :)) Sad sam ja u cudu…A on nam je opet,vrlo ljubazno objasnio,da svaki turista koji ulazi u Republiku Hrvatsku mora kod sebe imati bar stotinu evra.A mi,iskreno,jedva da smo oboje zajedno imali toliko…Eto problema…:) Carinik je pokusao da ga resi,pitanjem da li imamo kreditne kartice,na sta mu ja pokazah nekoliko,na kojima brat-bratu nije ukupno bilo ni 50 dinara…;) Ako ikad bude ovo citao,ovim putem mu se izvinjavam sto smo ga obmanuli…:))
Nastavljamo dalje…put je odjednom ravan kao staklo,obelezen kao da su malocas prosli putari sa onom belom farbom za pune i isprekidane linije,nigde jednog kamicka ni rupe na putu.Kako je noc vec uveliko pala,lagano se strah uvlacio u mene,sto srecom,moj Yugo nije osetio i klizio je poput Mecke po zaista sjajnom putu.Redjala su se mesta,jedno za drugim..Cavtat,Kupari,aerodrom Cilipi..itd…..Bio sam iznenadjen sto od svih automobila koji su nas usput preticali nijedan nije bio jeftiniji od 10 hiljada eura,sem jednog Golfa II,koji je imao tablice Herceg Novog..:))Negde na 10-tak km od Dubrovnika put postaje slican onome kao kad se spustate ka Budvi iz pravca Cetinja…Grad je ogroman,to se ovako,iz polupticije perspektive odlicno moze zakljuciti.Vec pri ulasku u grad,pocele su prve sitne “provokacije”,nekoliko “smekera” je leglo na sirenu,nekoliko njih mi palilo duga svetla u potiljak..Ali dobro..nista strasno..pa to mi se desava i kad me u bilo kom drugom gradu u Srbiji vide sa BG tablicama..
Parkirali smo se naspram samog ulaza u dubrovacki stari grad,zbog kojeg smo,takoreci,i dosli…Covek na parkingu nam je odmah uzeo meru i naplatio parking 10evra,ali…celu noc mozemo ostati,ako zelimo.Neka hvala,pomislih..:)
U stari grad smo usli kroz jedan od mnogobrojnih prolaza,kapija,sta god.Na svakoj od tih kapija stoji velika tabla sa mapom samog starog grada i okoline,na kojoj je ucrtano bezbroj crnih tackica,a iznad pise na pet svetskih jezika..”PLAN GRADA S OBILJEZENIM OSTECENJIMA NASTALIM U AGRESIJI JUGOSLAVENSKE ARMIJE-SRBA I CRNOGORACA NA DUBROVNIK 1991-1992″…Tek toliko da se zna…A gomila stranaca sve to uredno fotografise…Neki cudan ukus u ustima sam imao u tim momentima.Ali opet,sa druge strane,gde je nama takva neka tabla..Posle se cudimo zasto svet misli o nama to sto misli…No,nije to tema…:)
Setajuci starim gradom Dubrovnikom sticete utisak da ste negde u Rimu ili Veneciji u najmanju ruku,to moram priznati javno.Svaka je gradjevina umetnicko delo za sebe.Kotor i Budva su smesni u odnosu na ovo.Ono sto mi je odmah upalo u oci,tj. usi jeste da se hrvatski jezik na ulicama gotovo i ne moze cuti.Sve je prepuno stranaca.Doduse,cuo sam i par beogradjana,ili novosadjana..istina,u pitanju je bila samo jedna grupica od njih 5-6…Cene su astronomske za nase uslove,a uglavnom su istaknute na ulazima u restorane i kafice,tako da odmah znate da cete otici olaksanog novcanika.Tako da smo se zadovoljili samo picem i sladoledom,koje su nam takodje papreno naplatili.
Iako vec pomalo opusten,moja paranoja nije nestala,te sam devojci predlozio da se nasa komunikacija dok smo u Dubrovniku svede samo na najosnovnije stvari…:)Nikad se ne zna…:)Zadrzali smo se poprilicno setajuci,vreme je zaista letelo,a i sam grad je ogroman i tesko da se moze obici za jedno vece.Vec pomalo umorni krenusmo nazad ka parkingu.Usput smo naleteli na hotel Hilton ,koji izgleda kao iz holivudskih filmova najbolje produkcije.Cak,snimih i jedan Yugo,i obradovah se,medjutim,kad smo prisli blize,na njemu je pisalo..”JAVNO KOMUNALNO PREDUZECE OPCINE DUBROVNIK” :) Doduse,jos uvek ne prevoze smece u Yugu,mozda i bi,da je malo vecih dimenzija…:))
Na parkingu,ni zive duse..ni traga cuvaru koji “dezura celu noc”.A rampa spustena.Kuku majko,sta cemo sad! :) Pokraj same rampe,primetih momka na skuteru,ne starijeg od 17-18 godina.I dok sam polako izlazio sa parkinga ka rapmi,cuh njegovo dobacivanje “HEJ SRBII” :)Dobro je..obicno je vokabular malo drugaciji u takvim situacijama…”CETNICI” u najboljem slucaju.Pomislih da radi na parkingu jer nas je vrlo ljubazno pitao “Jeste li platili kartu za parking”…Odgovorih “Naravno” dok sam mu je pruzao.Da vas ne lazem,gledao je tu kartu sa svih strana i studirao je,pa dobrih 2-3 minuta.Na kraju,podize nam rampu i rece “Sljedeci put parkirajte negdje van grada,nemojte ovdje” …Ne zeleci da slusam nastavak price,zatvorih prozor i lagano krenusmo.Krenuo je za nama i u jednom momentu nas prestigao podizuci visoko dva prsta,na sta sam mu ja odgovorio tri puta sirenom kratko…:))) Ma hrabro i od mene i od njega,nema sta! :)
Izlaz iz grada pogodili smo tek nakon pola sata lutanja,u gluvo doba noci,jer je vec bilo proslo 2…Pri povratku prestize nas jedan Fiat bosanskih tablica,a vozac i njegovi saputnici su nas pozdravili sa odusevljenjem.Verovatno neki nasi iz Bosne,letuju u DU.
Negde oko pola 4 ujutro,kad ugledasmo tablu “DOBRODSLI U CRNU GORU”,laknulo mi je…
Jedina dilema koja je ostala do dana danasnjeg i bila tema nekoliko rasprava medju mojim drustvom je sta je momak na parkingu zeleo da kaze.Da li je hteo da bude dobronameran i skrene nam paznju da nije bezbedno parkirati se sa BG tablicama u sred centra Dubrovnika,ili je hteo da izrazi svoje nezadovoljstvo sto smo tu..:) Sta vi mislite? :))
Pozdrav!


(prosečno: 4.33 od 5)



20. oktobar 2008 u 7:28
Nisam siguran da li je pisac , verovarno stariji omladinac, zeleo da pise o Dubrovniku ili o tome kako izgleda putovati u Hrvatsku!
U svakom slucaju tesko je porediti Kotor i Budvu, jer prvi ima istoriju dugacku nekoliko stotina godina vise nego Budva, koja je ,ruku na srce, izgradjena tek posle zemljotresa u proslom veku.
Dubrovnik je grad koji se mora obici, naravno svi polaze od Straduna…
20. oktobar 2008 u 15:15
Koji kompleksasi majko moja !
Eto, prilike svuda da po Beogradu postavimo putokaze za Jasenovac sa sledecim opisom tipa:
tamo su maloj deci vadili oci, silovali zene, budakom ubijali ljude itd…
20. oktobar 2008 u 16:17
Slika crkve na Stradunu ne zaslužuje da se objavi, ako nisi napravio ni jednu fotografiju gde ti se nije debelo mrdnula ruka, onda preuzmi neku sa interneta, ima ih bar kolko hoćeš. I koja je poenta ovog puta, jel to neki ekstremni sport ili si hteo da vidiš grad?
Inače živo me zanima da li je na mapi postradalih mesta obeleženo i mesto gde su palili automobilske gume da simuliraju ratna razaranja i da li je ubeležena Srpska pravoslavna crkva kao jedina građevina koja je stvarno nastradala u tim danima?
20. oktobar 2008 u 16:21
Pisac jeste stariji omladinac! :)) Pre svega,pokusao sam da docaram kako izgleda put u Hrvatsku u okolnostima pod kojima sam ja isao tamo…Sto se tice Budve,nisam mislio na sam grad Budvu,vec na stari grad u Budvi,koji ipak ima neku istoriju.Naravno,tesko ga je porediti sa Dubrovnikom…
Uostalom,”starija garda” je u Dubrovnik isla kao u deo svoje zemlje,i nije se suocavala sa problemima opisanim u tekstu…A to mi je bila poenta da opisem…:)
20. oktobar 2008 u 16:26
Hahaha….nije mi drhtala ruka(valjda:)) nego je aparat bio u fazi raspada…A inace,sve se ovo moze nazvati nekom vrstom extremnog sporta…vrlo extremnog..:) Al’ sta cu,taki sam…:)))
20. oktobar 2008 u 21:13
Cestitam na hrabrosti, ja sam rodjen u Dubrovniku, ziveo tamo 20 godina i od tada do danas nisam imao… da odem. Inace sami dubrovcani, kojih kojih je tamo malo, nisu problem, vec hrvatski hercegovci koji su se tamo spustili zadnjih cetrdesetak godina.
20. oktobar 2008 u 22:06
Za neke hrabrost,za neke ludost…i ja se dvoumim.iskreno:)).A ziveo sam dugo u Splitu,pa poznajem mentalitet Dalmatinaca,tako da sam u sustini znao sta mogu ocekivati…Kad vec ne mogu u Split da odem tek tako,ajde bar ovamo,blize mi je..:))
21. oktobar 2008 u 0:39
pisac je na lep nacin rekao upravo ono sto je zeleo i tu treba staviti tacku…a sto se dubrovnika tice i ja sam na slican nacin prvi put obisao taj grad 2004.god. i imao isti taj gorak ukus citajuci sve ono na postavljenim tablama…isto imao neku vrstu straha i isto bio zapanjen cenama u njemu…ali imam i sliku sa tri prsta ispod one velike sahovnice na stradunu(cisto malo izazivanja sudbine…).sto se dubrovnika kao grada tice suvisno je trositi reci…prelep grad na jadranu koji svakako treba obici i videti.
21. oktobar 2008 u 10:38
odlican tekst
21. oktobar 2008 u 14:38
Hrabro!
22. oktobar 2008 u 8:00
Ja sam takodje ’stariji omladinac’ i posle 20 godina ponovo sam letovala u Hrvatskoj u Cavtatu a posetila sam i Dubrovnik. Potpuno sam razumela tvoje opise, divim se tvojoj hrabrosti i avanturizmu. Ja nisam bila bas tako hrabra. Autobusom do Trebinja, pa onda taxi do Cavtata. Prvih dana sam se snebivala da pricam ekavicu, ali sam se posle toga opustila i uzivala u MOM Jadranu. Onom koji sam ostavila pre 20 godina, ponovo me je sacekao i dao mi puno lepih uspomena i ove godine. Dubrovnik, je naravno lep na svoj specifican nacin ( i NIKAKO ne moze da se uporedjuje sa Budvom ) , jedan je od najlepsih gradova na svetu, zajedno sa Venecijom, Pragom, Lisabonom …… Sto se tice table o Jugo agresiji, videla sam je i slikala, obzirom da sam se ‘pela na zidine grada videla sam da su sve obnovili OSIM sto se TEK sada obnavlja pravoslavna crkva. Na njoj su jos uvek tragovi metaka i ostecenja. Tesi me sto su Rusi preplavili Dubrovnik, pa su i veliki posetioci crkve, tako da ce ona vrlo brzo biti obnovljena.
Sto se tice ponasanja carinika, parkazdije i ostalih koje si susretao, to je prva reakcija, da si vise vremena imao da pricas, sigurna sam da bi vrlo brzo komunikacija krenula u drugom pravcu. Njihova radoznalost i znatizelja je ista kao i kod svih drugih, pa bi se i svojih provokacija mnogo vise kasnije u razgovoru sa tobom stideli, nego sto bi zeleli da ih ti osetis. Iako njihove izjave na HRTu, su da im turisti iz Srbije nisu potrebni, jos kako su obradovani, kada im se vratimo, jer Cesi, Poljaci i Rusi zauvek ostaju ono sto su bili i u staroj Jugi, ma letovali oni sada i u hotelima sa 5 zvezdica, ne kao nekada u satorima… A Srbi su uvek bili dobri turisti, pogotovu sa crtom avanturizma…..Hvala za tekst….
22. oktobar 2008 u 11:48
Ja u Dubrovnik idem cesto od 2004.god.Ono sto meni nije jasno odakle toliki strah medju ljudima.Ne ujeda svako pashche.Vidjalo se tamo svakakvih autonmobila srpskih tablica(cak je jedan sa bg b8io u recimo to tako najgorem kvartu i nista mu nije bilo nedeljama,a posle je otisao).Bilo je dosta ljudi iz Srbije,pricali su normalno.Ako neko planira da obidje grad nema potrebe za strahom,domaci izbegavaju stari grad zbog guzvi,tako da se tamo uglavnom srecu stranci,u restoranima se sasvim normalno ophode prema vama.Sto se cena tice u Dubrovniku su na mnogo mesta manje nego u Crnoj Gori.Ima dosta prodavnica,restorana(naravno van starog grada)u kojima su cene vise nego normalne samo treba se pre odlaska raspitati.
Veliki je problem sto je grad u sushtini dosadan ako se ide na 2 dana onda je idealno.Ja tamo provedem po 3 meseca a glavna zabava je sa par prijatelja kuci uz dobru hranu i tako.
Srecan put svima koji planiraju da odu tamo i mozda se i sretnemo
22. oktobar 2008 u 14:17
Hrabrost… ili kao što si sam rekao, možda ludost.. :) Ali, svaka čast.. u svakom slučaju i tebi i ex devojci!!! Nisam bila u Dubrovniku, ali jako bih volela da ga vidim.. Tekst ti je fantastičan.. vrlo zanimljiv, duhovit, sve je tako slikovito opisano da nemam reči.. kao u svim tvojim tekstovima. Samo nastavi tako.. :)))
22. oktobar 2008 u 15:17
E kako baš ljudima iz Srbije uvijek neko nešto dobacuje, a nama iz Hercegovine koji smo direktno ratovali sa njima 5 godina niko ništa. Svake godine od 2000. -te po 3 mjeseca svakodnevno idemo u Dubrovnik, i niko nas ni ne pogleda, a kamoli što ružno da nam kaže…hajde molim vas, pa to su čiste izmišljotine i uobražavanje, pa i naša rodbina iz Srbije dolazi svakog ljeta u Trebinje i ide u Dubrovnik pa njima niko ništa ne čini niti ih poprijeko gleda, valjda bi mi na 15 km od Dubrovnika prvi znali za takve stvari. Briga Hrvate odakle ste došli dok imate na granici da pokažete 100 eur i da ih po mogućnosti potrošite u DU, jedino za što bi vas momentalno opomenuli to je ako bacite npr. papirić van kante ili nešto slično…a parking-dok ste ga platili, i kola su vam sigurna, ne nasjedajte na izmišljotine. Pozdrav iz Trebinja.
22. oktobar 2008 u 19:03
Ja sam samo napisao onako kako je bilo,i zaista nemam razloga da izmisljam.A to sto vi licno niste imali slicnih problema,ne znaci da drugi ljudi izmisljaju i lazu….Ako ste primetili, nijednu losu rec nisam naveo ni o Dubrovniku,ni o Hrvatskoj,ni o Hrvatima…a mogao sam “drvlje i kamenje”…To nije moj nivo…Sve sto je napisano-gole su cinjenice….Samo ih nemojte braniti,kako su divni,dobri i krasni,a mi smo stoka koja laze i izmislja…
24. oktobar 2008 u 14:46
Za autora teksta: Odličan ti je tekst. Za fotke ne brini, bila sam letos 15 dana u Cavtatu i više puta svratila u Dubrovnik, tako da ću ih ja nakačiti..nadam se uskoro. Tekst o Cavtatu koji sam počela da pišem krajem avgusta još nisam završila, ne zato što nemam vremena, već zato što sam čekala da mi se utisci slegnu..ljudi koji nisu letovali 80-tih i 90-tih po hrvatskom primorju ne mogu da razumeju emocije, ni mentalitet, naš i njihov, i odnos sa turistima sveta i nas , srba..kaže dečko iz luke za izlete. za strance je jedna cena , a za naše niža..a ja ga pitam - ko sam ja stranac ili vaš? normalno-naši, odgovori Niko…
Eh…
Do moje priče, pozdrav jugo nostalgičarima!
8. novembar 2008 u 14:04
Pišem iz svog iskustva. Neverovatno koliko sličnosti ima u mom jednodnevnom obilasku Dubrovnika sa tvojim tekstom. Još smo mi bili u Dubrovniku 2007 oko 1. maja i to po danu. Sve je to bilo uoči ocepljenja Crne Gore. Ipak nas je carinik Crne Gore upozorio da skinemo tablice na parkingu u Dubriovniku i da se parkiramo na što javnijem mestu (ispred starog grada). Tada nismo videli nijedne srpske tablice u Dubrovniku. Mi smo postupili po preporuci dotičnog gospodina ali obzirom da smo jedini imali auto bez tablica na kojima još uzgred postojala nalepnica SCG bilo je očigledno odakle smo ali na svu sreću nismo imali problema. U šetnji kroz Stadun niko nas nije provocirao ali smo imali isti osećaj kao i ti. Jedino nas je u jednoj prodavnici prodavac, verovatno prepoznajući odakle smo, rekao da će “nas pronaći ako se ne vratimo i kupimo knjigu o Dubrovniku”. Možda je bila šala ali nije prikladna. Na kraju je naš klinac u kafiću tražio sok od breskve na šta nas je kelner ispravio sa “marelicom” ali sa osmehom. Ipak, video sam Dubrovnik, ispunio svoju želju i hvala do daljnjeg.
12. novembar 2008 u 8:50
Marelica je kajsija….
3. decembar 2008 u 16:12
Bas mi se zasvidjao tekst, i drago mi je sto vidim da ima starijih omladinaca cija interesovanja nisu samo u sferi proteklih ratova…… Sa 16 godina letovao sam u Herceg Novom sa roditeljima, i imao sam zelju da odem u Dubrovnik……… Kako moji nisu poneli pasos, hteli ne hteli pustili su me samog jer volim da putujem i imam dosta avanturistickog duha……… Kupio sam povratnu autobusku kartu za Dubrovnik, koja nije bila nesto preterano skupa ( ako se dobro secam nesto oko 20 eur-a ) i krenuo…….. Na granici nije bilo neke guzve, znao sam da je potrebno 100 eur-a za ulazak, ali posao sam precutno bez glupe saglasnosti roditelja da maloletno dete moze u inostranstvo ( koja se inace vadi u maticnoj opstini )….. Carinik se dosta zacudio, ali verovatno zbog punog autobusa i moje izjave da idem turisticki na jedan dan, za divno cudo nekako me je pustio :D Kada sam stigao u stari grad, prvo sto sam video je bila ta ogromna tabla sa ucrtanim razaranjima ( inace u ratu, koliko znam, jedino do temelja je bio srusen aerodrom Cilipi, ostali objekti ne ) i to je bio prvi i jedini “uzas” koji sam doziveo u tom gradu… Doduse doticnu tablu sam video na jos jednom mestu…… Kako sam setao sam, naiso sam na grupu turista ( cini mi se Latino americkih ) koja je sisla s broda i krenula u obilazak grada… Kako ih je bilo u velikom broju, neprimetno sam se prikljucio toj grupi…….. Dok smo sedeli u katedrali, vodic im je pricao na engleskom o SFRJ i kako su za njen raspad i ratove u Jugoslaviji krivi Tito i Milosevic, i ponajvise Srbi….. pa eto da se ne cudimo posle zasto svet ima ovakvo kakvo ima misljenje o nama…….. Svojim gradjevinama, sam grad Dubrovnik me je fascinirao i odusevio…… Imao sam priliku pre mesec dana da posetim severnu i juznu Italiju, izmedju ostalog i Veneciju…. Dubrovnik i Venecija su identicni po gradjevinama, a i po ljudima - nigde da cujes maticni jezik, samo turisticke grupe i oko tebe odzvanja mesavina svih zivih jezika……. :) A i Venecija je “izvikanija” i ima vise markiranih prodavnica, sto odaje utisak trznog centra a ne istorijskog nasledja…….. Onda sam svratio u postu da posaljem razglednicu, i onako poluglasno rekao da saljem za Srbiju… Par ljudi me je pogledalo, vise onako zacudjeno nego zavidnicki i prilikom izlaska iz poste prilazi mi jedna starija gospodja i kaze - sine ja sam iz Srbije, muz mi je vojno lice i zivimo dugo u Dubrovniku i bas mi je drago da vidim da ima Srba ovde…… :D heh, kakvo prijatno iznenadjenje…… Inace izdavala je sobe u samom centru starog grada, i na njeno insistiranje svratio sam da mi pokaze smestaj koji nije Bog zna kakav, ali je cena bila pristojna ( 30 eur-a nocenje po krevetu ) !!! Da znam kako zakacio bih ovde slike koje sam slikao iz sobe, koja ima prelepu panoramu… Posle soka i kolaca :) , preporucila mi je da posetim ostrvo Lokrum do kojeg voze brodici na svakih pola sata, i ja sam ga posetio……. Kada zakoracite tamo, imate utisak da ste se nasli na nekom prelepom ostrvu koje ste gledali na National Geographic-ju…… :) Nakon toga sam se vratio u stari grad i na autobuskoj uhvatio autobus nazad za HN…… prepun uspomena - samo pozitivnih!!! Na svu srecu nisam imao apsolutno nikakvih problema, niti provokacija, doduse mozda zato sto sam se sam kretao i nisam imao neku potrebu ( sem u dragstoru i posti ) za razgovorom i naglaskom, koji bi mi otkrio nacionalno poreklo……… Prijatno iznenadjenje je isto bilo da je voda na svim javnim fontanama ( koje su nalik onim u Italiji ) - za pice, a i neki brand-ovi su bili dosta jeftiniji nego u Srbiji… Na putu nazad nisam imao nikakvih problema na granici……… Dubrovnik u mom secanju je ostao po ljubaznoj starijoj gospodji, velelepnim zdanjima i po tome sto nisam osetio nikakvu provokaciju na nacionalnoj osnovi………. Nadam se da cu ponovo da ga posetim………..
3. decembar 2008 u 16:25
3. decembar 2008 u 16:26
[IMG]http://i305.photobucket.com/albums/nn234/jonca90/HPIM0908.jpg[/IMG]
3. decembar 2008 u 16:35
Posto ne znam kako da ubacim ovde slike, evo par linkova sa Photobucket-a……..
http://i305.photobucket.com/albums/nn234/jonca90/HPIM0908.jpg
http://i305.photobucket.com/albums/nn234/jonca90/HPIM0930.jpg
Cene rucka ( u nekom skromnijem restoranu ) i povrca ( jul 2007 ):
http://i305.photobucket.com/albums/nn234/jonca90/HPIM0909.jpg
http://i305.photobucket.com/albums/nn234/jonca90/HPIM0910.jpg
6. decembar 2008 u 17:19
Sa 16 godina sam u Dubrovniku…e to je vec za svaku pohvalu…Sto ne napises ceo tekst o tome,mislim da bi bilo zanimljivo! :)
9. decembar 2008 u 0:43
Ovaj tvoj tekst mi se bas zasvidjao, pa sam se nadovezo na njega i u kratkim crtama opisao to svoje putovanje… Izdvojio sam ono sto je po meni bilo bitno i upecatljivo… :)
9. decembar 2008 u 22:45
Треба погледати истини у очи ,чињеница је да ми хрвате не волимо а да они нас мрзе .доста је бре више тог садомазоохизма,идите тамо где вас поштују (или да не претерам-воле)а сви знамо где је то (тамо има малко старијих градова од Дубровника,и правих рушевина )У усташикистану(а и у цг) би волели да им новце пошаљемо поштом па да уопште не дођемо.
12. decembar 2008 u 11:35
Свидео ми се текст. Желим да пренесем слично искуство. Пре пар година био сам у Дубровнику у приватној режији али сам ишао аутобусом.наравно био сам спреман на могуће провокације али ипак је Дубровник туристички град и не треба се плашити за личну безбедност. први утисан на граници је био негативан, цариник је био јако дрзак, питао је све колико новца имају са собом, није правио неке веће проблеме али ето дао је све од себе да се осетимо непријатно. иначе у старом делу је јако тешко чути српски језик. први контакт смо имали са радницом у супермаркету, била је ок према нама, у ствари једва је чекала да се пожали неком ко је разуме јер су на каси пре нас били неки Енглези онако мртви пијани. после тога смо били на пијаци да купимо неко воће и ту је неки деда једва дочекао да са неким поприча, иначе не памтим да сам некад јео слађе грожђе :) a oна табла са мапом оштећених објеката је поставњена на самом улазу у град и тешко да било ко може да је промаши. кад је човек погледа реко би да је цео град био срушен. мислим да таква врста пропаганде више за локалну употребу. просечан туриста зна да је код нас био неки рат али не знају они баш ко је ту кога нити их занима. не бих волео да код нас проради таква врста комплекса па кренемо да постављамо такве табле. град је заиста леп. придружио бих се препоруци за острво Локрум тамо се заиста може уживати у прелепој природи. лично бих препоручио свакоме да оде у Дубровник посебно ако је на летовању у Херцег Новом. ето ако изузмем малу непријатност на царини после нисам имао никаквих проблема, наравно далеко од тога да мислим да нас хрвати нешто воле и не би ме изненадило да неко прође са више непријатности. за мене је Дубровник светски град и због тога сам био тамо.
17. decembar 2008 u 19:17
Simpatican tekst:) Mi smo pre dve godine takodje isli do Dubrovnika, doduse automobilom sa crnogorskim tablicama. Na granici nas je carinik “opalio” za nekih 50-tak eura (ne mogu tacno da se setim cifre) zato sto nam svetla nisu bila upaljena. Naravno, kad dodjes iz Srbije tesko se navikavas da i danju drzis svetla upaljena, kao sto je ovde bio slucaj. Kasnije sam cula da obicno na carini opomenu vozaca da upali svetla, ali izgleda mi nismo bili te srece - da li zato sto smo svo troje imali srpske pasose, ili zato sto smo naleteli na pogresnog carinika (citaj: carinika koji je to jutro ustao na levu nogu), ne znam..
U svakom slucaju, Dubrovnik je fenomenalan i opet bih se vratila jer je jedan dan svakako premalo da bi se obisao ceo gradi sve sto treba videti..
Sve vreme smo razgovarali na srpskom i problema nismo imali uopste, osim epizode na carini.
Kao sto u svakom zitu ima kukolja, tako verujem i da u Hrvatskoj kao i u Srbiji postoje ljudi koji su spremni da ucine sve da se osetite lose sto ste uopste pomislili na “skrnavljenje” srpsko-hrvatskog odnosa mrznje i usudili se da dodjete na tlo koje je nekada bilo ratno popriste. Ekstrema, fasista i sovinista je uvek bilo, na ovoj ili onoj strani, ali to ne znaci da cete pod obavezno i naleteti na nekog od njih. Zavisi kako vam se “zalomi”…..;)
21. decembar 2008 u 1:48
Ovo je skroz zabavno vidjenje putovanja u Dubrovnik, moram da priznam! :D
Najvise mi se svidja deo sa granicarima… I onim kreditnim karticama… Hihihi
23. decembar 2008 u 0:17
Ja licno nisam imala tako ruzna iskustva,iako sam ove godine cesto bila u Hrvatskoj.No,medjutim vjerujem ti,jer je par mojih prijatelja imalo slicna iskustva.Sta drugo reci nego hrabro od tebe.Mislim da bi moja reakcija ako ne ista bila bar slicna tvojoj.Veliki pozdrav iz Banja Luke.
24. decembar 2008 u 20:23
Hvala svima na komentarima,raduje me sto je ovaj tekst izazvao toliku paznju…Bice i novih,nadam se takodje zanimljivih za citanje..:)
24. decembar 2008 u 21:32
Ajde pisi ih, uzdrzao sam se od komentarisanja:) ali sada jedva cekam novi
6. januar 2009 u 16:26
Било ми е интересантно да прочета от сърби за бивша Югославия. Прошлой године сам обиколил цела бивша СФРЮ с цел да посетя местата на войната(рат): Бургас, Ниш, Байна Башта, Сребреница,Мокра гора -Дрвен Град, Сарайево, Пале , Горажде, Мостар и т.д. Мислим с помочи мог српског приjaтелja Зорана да поместим моите впечатления. Благодаря на всички югосливени. Навсякъде чувах само Приятно, вози!
Симеон Бургас, Бугариjа
6. januar 2009 u 16:27
http://bg.wikipedia.org/wiki/%D0%91%D0%BE%D1%81%D0%BD%D0%B0_%D0%B8_%D0%A5%D0%B5%D1%80%D1%86%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D0%BD%D0%B0